22. 04. 2017.

Faze zapošljavanja u državnoj službi i njihova problematika



1. Izraditi prijedlog zapošljavanja
  • Ne postoji standardiziran postupak u javnom sektoru vezano za izradu prijedloga zapošljavanja. Najčešće je općeniti i nije vezan za kompetencije.
  • Državna i javna služba imaju potpuno različite kriterije.
2. Raspisati javni natječaj za zapošljavanje
  • Osim Narodnih novina i HZZ, ne postoji jasno pravilo gdje se obavezno objavljuje natječaj (Članak 45.b).
  • Ne postoje jasna pravila koja literatura je propisana za pripremu kandidata za testiranje, tako da u istoj organizaciji za test znanja postoje različiti zahtjevi za isto radno mjesto.
3. Zaprimiti ponude kandidata
  • Ponude se dostavljaju u papirnatoj verziji tako da je po osobi približno 10 različitih papira A4 što je veliko opterećenje za arhiviranje administracije.
  • I pored toga što postoji mogućnost povezanosti s drugim bazama podataka gdje se točno vidi je li osoba državljanin -  od kandidata se traži domovnica, od HZMO se traži informacija o stažu i sl.
  • Velika količina administracije koju administrira veliki broj zaposlenika.
4. Analizirati ponude kandidata
  • Pristigle ponude se prvo ručno unose u PC pa se analiziraju što zahtjeva dodatni angažman radnika s mogućnošću pogreške prilikom unosa.
  • Budući da se zna točno tko donosi odluke, često već u ovoj fazi kreće PRITISAK za zapošljavanjem na sve karike sustava.
5. Kandidat zadovoljava formalne uvjete?
  • Ovisno o osobnosti rukovoditelja, moguće je protežiranje kandidata i  rezultata natječaja i da u uži izbor ulaze kandidati slabijih karakteristike jer je omogućen osobni utjecaj. 
  • Komisiju nerijetko čine nemotivirane, needucirane i  nestručne osobe, što povećava krive procjene kandidata.
6. Testirati i intervjuirati kandidate
  • Ako se zapošljava protežirana osoba, ponekad se komisija sastavlja samo radi zadovoljavanja forme.
  • Ne postoji jednoznačno pravilo vezano za pismeni dio testiranja. Dosta često se poziva samo na razgovor s komisijom. 
  • Ako se i provodi testiranje, u različitim institucijama definiran je različit prag prolaznosti.
  • Kvaliteta izrađenih testova znanja u pravilu ne zadovoljava pravila izrade testa.
  • Ne postoji kriterij tko izrađuje test
  • Ne postoji obveza da psiholog testira psihologijskim testovima, već je to individualna odluka ovisno o organizaciji.
7. Nakon provedenog intervjua i testiranja, postoji mogućnost zlouporabe cijelog postupka 
  • Slučaj HEP i friziranja testiranja (citat iz stenograma): 
  • „Nema veze, treba napisati obrazloženje, zato sam ti rekao da napravite testiranje i tako dalje, i zapisnik o testiranju, pitanja, odgovore i k****-palce...”
8. Slanje odluke o odabiru odabranim kandidatima
  • U većini institucija javnog sektora (posebno javne službe), uopće se ne šalje individualna povratna informacija ako osoba nije zadovoljila.